Like

Što kada ne možete oprostiti?

Svjesni ste važnosti oprosta i nezamjeranja drugima? Ali kada boli, znate da je ipak teško pustiti i istinski oprostiti.

Život nije uvijek logičan i pravedan. Prihvaćanje te činjenice jedna je od najtežih, ali i najvažnijih lekcija koje moramo naučiti ako želimo ostvariti sretan život ispunjen mirnim snom.  Svi volimo citirati duhovne velikane i okružiti se motivacijskim porukama kad gledamo izvana na sve životne izazove. No, kada smo njihovi glavni akteri, nije uvijek baš lako primijeniti sve te mudre riječi, stati na loptu i otpustiti našu povrijeđenost.  U stvarnosti je razmak između odluke da oprostimo i konačnog oprosta ponekad nepremostiv i nadasve bolan.

Gdje je pravda u oprostu?

Našem unutarnjem borcu za pravdu najteže padaju savjeti „pusti“ ili „oprosti“ jer kad nas netko povrijedi, pustiti bitku i oprostiti, čini se kao izdaja sebe i svih svojih vrijednosti.Želimo da osoba bude svjesna koliko njeni postupci nisu bili korektni, koliko nas je povrijedila i obično želimo vidjeti kroz postupke da je osoba shvatila i iskreno se pokajala. Najčešće mislimo da oprost znači oslobađanje druge osobe krivnje i umanjivanje važnosti bola koje nam je nanijela.  Ako možemo „samo prijeći“ preko toga, znači li to da ni mi sami sebe ne poštujemo? Ovisi što podrazumijevamo „prelaskom preko toga“. Ako to znači jasno dati do znanja osobi u čemu je konkretno pogriješila, kako nas je povrijedila i što može učiniti da se osjećamo bolje i neovisno o njenom odgovoru na ta pitanja, preispitati sebe što s naše strane možemo popraviti da se takve stvari ne bi ubuduće događale, onda ne izdajemo sebe već suprotno – gradimo zdravije i čvršće granice.

Je li pošteno lažno oprostiti?

Često iz straha da ne izgubimo osobe do kojih nam je stalo, odlučimo olako prijeći preko svega i reći da opraštamo, a u stvarnosti nakupljamo razočaranost, tugu i bijes u nama i širimo našim krvotokom dok se smješkamo i pretvaramo da je sve u redu. Nije pošteno ni pravedno s vaše strane reći da ste oprostili kada niste jer jednako povrjeđujete drugu stranu lažnim osjećajem da vaš odnos može nesmetano nastaviti.  Svi znamo kakav osjećaj budi nepravda koja prožme naše tijelo u želji da nam signalizira da nešto nije u redu, a ne da bude trajan otrov u nama koji će nas s vremenom učiniti fizički bolesnim. Zato  otpustite zamjeranje i ljutnju. Oni su bočica otrova koji sami pijete u nadi da će drugoj osobi pozliti. Vi ćete postati ogorčeni, a osoba koja vam je učinila nepravdu će nastaviti svoj život s osmijehom na licu. Gdje je tu pravda koju tražite? Ljutnja sprječava naše zacjeljivanje, učenje lekcija i daljnji razvoj.

Oprost je put, ne konačna presuda

Oprostiti znači odustati od nade da prošlost bude drugačija. Što se dogodilo, dogodilo se i trebamo prestati propitivati šta bi bilo da je bilo i prestati optuživati, kriviti i odbacivati sve ono što nam se dogodilo.  Oprostiti znači ostaviti bolan događaj u prošlosti, pustiti da se prašina slegne i prihvatiti da stvari nikad neće biti kao što su bile.  Oprostiti ujedno znači i odlučiti ne provesti ostatak života u gorkom sjećanju i strahu da će se bol ponoviti. Oprostiti znači zakoračiti hrabro u svoju budućnost, ponosno noseći svoje ožiljke i znanja koja su nam donijela. Opraštanjem ne gubite moć već je uzimate natrag.

Oprostiti ne znači priznati poraz i podržati nepravdu, ako s tim oproštajem odlučimo preuzeti odgovornost, ne za nanesenu štetu, već za povratak unutarnjeg mira koji je za nas najvažniji.  Pravda za nas je da nastavimo svoj život učeći postavljati bolje granice kako ubuduće ne bismo bili povrijeđeni i to je jedina pravda na koju možemo utjecati i s kojom ćemo biti istinski dugoročno sretni.