Like

Ajmo se ne igrati odraslih

Kada ćete se uozbiljiti i srediti? Kada ćete konačno odrasti? Prestati se igrati života i pronaći odgovore na sva pitanja?

Kad sam bila mala, jedino što sam ikad htjela je biti odrasla. Sjećam se neopisive sreće kad sam dobila prvu iskaznicu na svoje ime. To je značilo, konačno ja negdje postojim sama za sebe, priznata kao odrasla osoba, a ne u nečijoj sjeni i pod nečijim starateljstvom. Wow. Još veće uzbuđenje je uslijedilo s vozačkom dozvolom pa onda s diplomom,  prvim unajmljenim stanom, prvim ugovorom o radu i prvim otkazom. Bila sam tako ponosna sebe. Konačno sam odrasla. Sama donosim odluke. Sama određujem što želim, a što ne želim. Sama.

Sama? O sranje!

S druge strane te sjajne medalje (ili iskaznice na moje ime) došle su i obveze i odgovornosti odnosno sve ono što „trebaš“ biti kada si odrastao kao što je biti odgovoran, uredno izvršavati obveze, plaćati račune na vrijeme, dogovarati sastanke i druženje s prijateljima stavljati u kalendar… sam se naručiti kod doktora, kod mehaničara, kod zubara… Sam mijenjati žarulje, gume i provjeravati ulje….Popisu nikada kraja…  A gdje je tu nestala ona spontanost i sloboda? Kad si  slobodan si raditi sve što želiš? Upravljaš svojim vremenom i svojim životom bez ikoga da ti diše za vratom, zar ne?

Ne jer kada “odrasteš”, obično drugi posjeduju tvoje vrijeme, tvoje želje i tvoju dušu jer je sve što ti želiš podređeno očekivanjima drugih ljudi od tebe. Prije nego što trepneš eto te ispunjavaš obrasce koje društvo nameće, već si u kreditu, u braku, u novom stanu i autu i to ne baš onakvom o kakvom si sanjao. Kada je to postao tvoj život, pitaš se?

“Neki ljudi odrastu, neki samo postanu viši”

Suočena s tom noćnom morom, odlučila sam da mi je dosta važnije biti sretna nego odrasla.  Da mi je važnije živjeti život ispunjen trenucima i uspomenama nego sigurnoću pod ratama kredita. Ne želim  posjedovati ono što si ne mogu priuštiti da bih živjela život koji ne želim. Ne želim se  vezati za mjesta, situacije i ljude koji u meni ne bude dječju radost i sreću. Ne želim glumiti odraslu osobu i natjecati se s drugima čiji je život savršeniji,  pretvarati se da  imam sve što želim, kad nemam.  Želim istraživati svijet i otkrivati nove stvari, upoznavati nevjerojatne ljude i svojim djelima dotaknuti nečiji život barem na tren.  Želim živjeti dan za danom, uživati u svakom danu i sjećati se svakog trenutka. Nije me više briga kako moj život izgleda drugima. Više me zanima kako se ja u njemu svakodnevno osjećam.

Žao mi je, ali nisam posložena, nikada to nisam bila i tko zna hoću li ikad biti. Ali sam sretna. Nedostatak rutine, stalnog posla, braka ili skupe nekretnine ne čini me manje odraslom i neispunjenom. Čak bih rekla i više jer kad god se dogodi nešto nepredviđeno,  ja to uvijek s lakoćom riješim. Kad me netko treba,  uvijek sam tu. Iskreno komuniciram svoje želje i snove i postojim u sadašenjem trenutku. Zvuči dovoljno sposobno i odraslo za moj život.

Istinska sigurnost je u vama

Svoju odraslost ne mjerim veličinom nekretnine koju posjedujem ili snagom motora auta za kojeg bih se zadužilia do grla,  već svojim vještinama i znanjima koja skupljam  svladavajući svakodnevne nepredvidive situacije.  Jer biti odrasla osoba znači poznavati sebe, osluškivati svoje potrebe i živjeti svoj život u skladu s njima.  Svakodnevno rasti i slijediti svoje želje i snove čak i kad oni drugima nemaju baš previše smisla. Ne ispričavati se na svom mišljenju i stavu, postavljanju granica i nevjerojatnoj hrabrosti koja vam je potrebna da biste živjeli život koji želite naspram života kojeg drugi misle da  „trebate živjeti”. Zapravo, najodraslija stvar koju možete napraviti je poznavati sebe i vjerovati sebi čak i kad se vodite u smjeru suprotnom od svih ostalih.

Odraslost znači svaki dan svjesno birati svoj put i beskompromisno raditi sa sobom na sebi. Dok vas smrt ne rastavi.