Like

Moja 3 najveća izazova u poduzetništvu i kako sam ih savladala

Napustiti stalno radno mjesto i sigurna primanja te se upustiti u poduzetničke vode prema mnogima je definicija ludila.

Tranzicija iz sigurne i uljuljkane stvarnosti u samostalno poduzetništvo nije bila jednostavan zadatak, ali kad pogledam unatrag, bio je onaj koji je najviše vrijedio. Jer kada se nađete pred zidom u svojoj karijeri, morate naučiti rušiti sve što poznajete i graditi ispočetka. Ponajviše se to odnosi na vas same.

Sve što ste znali o sebi – zaboravite.  U poduzetništvu gradite novu personu – ona koja je spremna za suočiti se sa svim izazovima, nadvladati ih i pretvoriti ih u svoje snage.

Evo koji su to bili moji:

1. Networking i upoznavanje novih ljudi

Po prirodi nisam introvertirana osoba, ali moje društvene vještine su prije ulaska u poduzetništvo bile moja najslabija karika. Nije da sam imala nešto protiv networkinga i upoznavanja novih ljudi nego mi je to uvijek bilo neugodno. oliko da bih stojala u kutu i odbrojavala minute kad je pristojno otići. O small talku da ne pričam. Jednostavno se nisam snalazila. Radije bih provela cijeli dan radeći u uredu nego provela 15 minuta razgovarajući na eventu. To jednostavno nije bio moj teren. Do sad. Danas je to moj najdraži dio posla. Iskreno. Novi ljudi koje sam upoznala ulaskom u poduzetništvo su toliko obogatili moj život da ga više ne prepoznajem. Toliko divnih ljudi, pozitivne energije i odlične razmjene ideja! Koliko sam samo odličnih ljudi na prethodnim događanjima propustila, samo zato jer sam imala potpuno krivo razmišljanje. Kao poduzetnica znam da je istinska moć u upoznavanju, druženju, sinergiji i pomaganju. To je onaj najljepši dio poduzetništva.

2. Financijska (ne)sigurnost

Što god mislili o novcu, složit ćemo se na tome da on plaća račune. Upravo je to najveća prepreka svima onima koji imaju dobru ideju, ali se ne usude napustiti posao ili imaju nekoliko kredita zbog kojih moraju ostati tamo gdje jesu. Razumijem jer sam se dugo osjećala tako i zapravo, veliki razlog mog ostanka na prethodnim poslovima bio je upravo taj – financijska sigurnost. Ako sama plaćam najam stana i svoje troškove, a plaća stiže redovito svaki mjesec, to je argument kojeg je teško oboriti. No, s vremenom shvatite da se bolje suočiti s financijskom nesigurnošću nego s demotivacijom i beznađem, osobito u poslu kojeg volite. Ništa nije vrijedno grča u želudcu s kojim dočekujete svaki radni dan i osjećaja da vam duša svaki dan pomalo umire jer se nalazi u za nju krivom okruženju. Kako sam naučila živjeti u nesigurnosti? Vjerom u sebe i svoje talente. Počela sam vjerovati da što god se dogodilo, da ću znati pronaći izlaz i da ću se snaći. Možda je upravo ta vatra pod nogama ono što mi je  trebalo da bih proširila svoja znanja i izrasla u snalažljiviju osobu.

3. Prodaja i samopromocija

Ako ste u marketingu, točno znate osjećaj otpora koji imate prema prodajnim aktivnostima, prizvukom riječi prodaja i osobito samopromocija. Vjerojatno kao i ja bježite od prodajnih tehnika jer ne volite osjećaj da nekome „uvaljujete“ neki proizvod ili uslugu. Osjećate se napadno, a vaše tehnike su suptilnije? Zamislite što je to značilo za mene koja cijeli život u širokom luku zaobilazi prodaju, a sad moram prodavati. I to sebe. Kao kad se suočite s najvećim strahom, neprijateljem i neugodom – sve odjednom. Sjećam se svog prvog poduzetničkog photoshoota – rekordna razina neugode – koja se vidjela i na mojim fotografijama. Nakon desetak godina držanja reflektora drugima i gurajući ih u prvi plan, sada sam pod reflektorima bila – ja. Neugodnjak. No, s vremenom i dragim ljudima koje sretnete shvatite da se nemate čega sramiti. Zašto ja ne bih mogla govoriti o svojim vrlinama, uspjesima i svojoj priči? To sam na koncu ja, znači li to da se ja sramim sebe? Apsolutno ne. Osobito ako znam da će moja priča možda inspirirati ili potaknuti nekoga sličnog meni na promjenu. Toliko mi se ljudi javilo nakon što sam podijelila svoju priču da sam ostala u šoku koliko zapravo svi prolazimo kroz slične situacije, ali ih trpimo jer mislimo da smo u njima sami – da je do nas – i da je to „normalno“. Ništa nije „normalno“ ako se vi u tome ne osjećate dobro. Podijelite i vi svoju priču jer nikad ne znate kome je danas potrebno da je čuje. Sharing is caring. 😉