Like

Inspiracija: Lidija Karaga, Poslovna inteligencija

Uspješna tvrtka za implementaciju analitičkih sustava i ICT konzalting, Poslovna inteligencija u svojoj upravi ima ne jednu, već dvije zadivljujuće uspješne žene. Jedna od njih je Lidija Karaga koja je zajedno s bračnim parom Draženom Oreščaninom i Anitom Cvetić Oreščanin, učinila tvrtku vodećom u jugoistočnoj Europi, te njeno poslovanje uspješno proširila i na međunarodno tržište u Londonu i Beču.

1. Kako je nastala ideja o pokretanju tvrtke?

Ideja o pokretanju tvrtke je zapravo nastala na pivi. Dražen i ja smo imali svoje standardne pive na kojima smo razgovarali o raznim temama jer u to vrijeme nismo radili kod istog poslodavca. Kroz razgovor smo došli na ideju o Poslovnoj inteligenciji, jer smo se bavili jednom granom IT-a koja je u Hrvatskoj bila još u povojima, a na svojim poslovima smo koristili usluge stranih konzultanata s kojima nismo bili potpuno zadovoljni. Odlučili smo pokrenuti tvrtku i razvijati konzultante kakve mi želimo imati. Nismo puno razmišljali o negativnim stranama jer smo na neki način uvijek bili komplementarni. Kako smo već prije zajedno radili, znali smo kako funkcionira naš zajednički rad, ja sam više operativac, Dražen ima osjećaj za strategiju i viziju kako se trebamo razvijati.

2. Je li bilo inicijalnog straha, sumnji i razmišljanja „Hoćemo li uspjeti, je li tržište spremno za to?“

Nismo pretjerano diskutirali o tome. Straha je uvijek bilo i bili smo svjesni rizika, ali smo znali da je to nešto što dolazi, nešto što je vani bilo već dosta razvijeno i što će i kod nas zaživjeti. Činjenica je da je taj početak bio težak jer smo morali puno raditi na edukaciji tržišta i klijenata, ali se nismo previše prepustili razmišljanju o rizicima, više smo se fokusirali na to kako da to razvijemo. Veliki vjetar u leđa i prvu priliku nam je dao Dukat koji je prepoznao kod nas želju, znanje i kompetentnost te su nam pomogli da imamo dobar i siguran start. Ono što je još važno za naš početak je da smo imali backup – Anitu, koja je podržavala tu ideju i na drugom poslu nam je osiguravala financijsku stabilnost.

3. Kakva su Vaša iskustva, je li vjerujete da je IT samo muški svijet ili je to samo naše ograničavajuće uvjerenje?

U svim ovim godinama nisam osjetila niti u jednom trenutku bilo kakav oblik diskriminacije zato što sam žena u muškoj industriji. Kad danas razmišljam o početcima mislim da je to više bilo moje uvjerenje, nego uvjerenje okoline. Bilo je situacija gdje bih došla na sastanak, održala prezentaciju, pričala o business intelligenceu, području koje znam i u kojem se osjećam kao doma, u punoj sobi muškaraca. Mislim da je meni to bio problem, a ne ostalima.
Moja iskustva su da sam s kolegama uvijek na neki način bila komplementarna. Oni su mene učili neke tehničke stvari, ja sam njih učila soft biznis stvari. Uvijek je to bila super pozitivna suradnja. Iz mog osobnog iskustva, meni se čini da je to više mit nego stvarnost. Mislim da žene i djevojke mogu bez straha uskočiti u taj svijet.

4. Jeste li prilikom samog vođenja posla primijetili razlike između muškog i ženskog vodstva?

Mislim da na generalnoj razini postoje neki obrasci. Ono što sam primijetila jest da su žene puno analitičnije, puno više pažnje polažu na detalje. Ako trebate nešto do najsitnijih detalja analizirati, možda ste sigurniji ako to date ženi nego muškarcu. S druge strane, muškarci su hrabriji, skloniji su riziku, pregovorima, sigurniji su u nastupu. Mislim da je uvijek potreban balans, te da za dobar posao treba i jedno i drugo, i naravno, uvijek postoje iznimke koje potvrđuju pravila. Kod nas ima muških kolega koji su jako analitični, vrlo uredni i pedantni, ima kolegica koje su sklone riziku. Možda se mogu prepoznati neki opći trendovi ili obrasci, ali puno toga je individualno.

5. Zanimljivo je da puno ulažete u edukaciju svojih zaposlenika. Koliko smatrate da je stalna edukacija i rad na sebi važan, za početničke razine, ali i razine uprave? Koliko je važno raditi na sebi?

Ideja koja nas vodi je da promatramo svakog našeg zaposlenika pojedinačno i otkrivamo što ga motivira i što bi želio raditi i jako se trudimo oko ovakvog pristupa. Mi smo u industriji gdje je kontinuirana edukacija nužna i trudimo se slagati edukacijske programe tako da svaki zaposlenik dobije ono što želi i da se razvija u tom smjeru. S druge strane, dolaze nove generacije koje drugačije gledaju i na očekivanja od radnog mjesta i na poslodavca i na svoj razvoj u karijeri i stoga je nužno da se i mi transformiramo, da gledamo drugačije na leadership nego što je to bilo prije. Dakle, rekla bih da smo mi u Poslovnoj inteligenciji u kontinuiranom učenju i mislim da je učenje važna podloga našeg rasta i razvoja i da bez toga i otvorenosti za nove stvari, nove prilike i novi način rada s ljudima, ne bismo bili danas tu gdje jesmo.

6. Koliko je ovaj cijeli put promijenio vas osobno i vaša iskustva i razmišljanja o poslovnome svijetu, poduzetništvu?

Najiskrenije, kad je Poslovna inteligencija krenula nisam znala što je poduzetništvo, bila sam relativno mlada i to je bio skok u nešto potpuno novo. Ja se isto trudim rasti i učiti s Poslovnom inteligencijom i ono što mogu sigurno reći je da je meni Poslovna inteligencija u srcu. To je neodvojivi dio mene, jer cijeli život ulažeš u nešto, trudiš se oko nečega, gradiš nešto i sve to radiš s iskrenošću, pozitivnim namjerama i otvorenim srcem. Sretna sam i ponosna da sam uopće imala priliku biti dio nečeg ovakvog u životu, da su mi se stvari ovako posložile. Nije uvijek bilo lako, kad se okrenem iza sebe znam da puno stvari možda ne bih mogla raditi na način na koji sam radila da nisam imala podršku muža i obitelj, ali sretna sam i ispunjena jer sam dio Poslovne inteligencije i dio te cijele priče.

7. Jeste imali neke poteškoće na svom putu, kada ste se možda pitali „Što mi je ovo trebalo u životu“?

Mislim da takve krize ima svatko, i kad imaš nešto svoje i kad radiš za drugog. Ali svaka kriza je oblik učenja, rasta i odrastanja. Mi smo kroz povijest imali nekih zbilja teških situacija, kad je recimo došla kriza u Hrvatsku, morali smo dobro razmisliti što ćemo i kako ćemo jer nikome nismo htjeli dati otkaz. Morali smo biti dovoljno kreativni da smislimo kako ćemo to riješiti. Uvijek ima izazovnih situacija na projektima, neke stvari možda spletom okolnosti ne završe kako smo mi htjeli. Gledam sve mlade generacije koje nam dođu. Velika je odgovornost da ti u očima nekog mladog vidiš jesi li ispunio njegova očekivanja ili nisi. Ono što mislim da je važno da smo nas troje skupa u tome i da ćemo uvijek biti i da je to razlog zbog kojem mi sve ove godine trajemo, rastemo i razvijamo se. Skupa smo u dobrim, ali i težim vremenima i uvijek nađeno rješenje koje nas vodi dalje.

8. Što biste poručili drugima koji kreću u svijet poduzetništva i IT-a? Koje su ključne vještine koje im trebaju?

Da odgovaram na ovo pitanje prije 15 godina, više bih se koncentrirala na konkretne tehničke vještine i znanja te iskustva o poznavanju tržišta. Danas je to drugačije. Prvo mislim da je važno da si čovjek u glavi zacrta cilj, što on želi i da sam sa sobom raščisti kako želi raditi na putu do tog cilja. Mislim da smo si mi već na početku vrlo jasno rekli da nam je važno da smo pošteni, da imamo integritet, da se trudimo djelovati podržavajući i partnerski prema svima. Ljudske osobine koje dobijemo najviše odgojem, poput toga da držiš svoju riječ, da si pouzdan, da preuzmeš odgovornost, da si spreman stisnuti zube i da uvijek promatraš sugovornika iz njegove perspektive, su puno važnije za poduzetništvo. Puno je lakše naučiti programiranje, nego naučiti biti pošten, iskren, odgovoran.